Čovjek ima samo ono što daje

STOTINE LICA

UMORILE SE RUKE, ZNAO SAM DA HOĆE
POSTALE SU TERET, SAD KAO DA ME KOČE
ZAHLADILA JE DRAVA, LED JE JAČE STEŽE
MOJE LOŠE DOBA POLAKO ME VEŽE
A UTOPIO BIH U NJU SVA LICA SVOJA
AL' ZNAM DA ĆE SE VRATITI I POSTATI TVOJA
URONIO BIH POD LED SVE NAVIKE LOŠE
AL' LED ĆE OTOPITI, ŠTO SE TU MOŽE
ČINI SE DA ĆE OSTATI: "JA I STOTINU LICA"
SAMO JA I ONA, K'O KRILA U PTICA

BIO SAM ČOVJEK SA STOTINU LICA
KRALJ, PROSJAK PA I LUTALICA
BIO SAM ONO ŠTO SAM HTIO
ŠTO SAM HTIO, A NISAM SMIO
STOTINU LICA IZGUBILO JE MENE
A SVA SU VOLJELA SAMO TEBE
STOTINU LICA BEZ BOJE I TONA
A SVE PO BROJU ZNALA JE ONA

24.01.2016. u 20:25 | 1 Komentara | Print | # | ^

Buba



Jedna od meni najdražih fotografija :)

08.01.2016. u 17:49 | 0 Komentara | Print | # | ^

Lanci

Sve je tako jednostavno
Dok se ne proba komplicirano
S tobom sasvim lijepo
Dok ne kreneš improvizirano
Pa se opet izgubim
I čini se da sam za sve kriv
Dok ne osjetim moć
Dok ne osjetim da sam opet živ
Pa objasnim sebi
Poneke male stvari
Dok razmišljam o tebi
Shvatim da mi život stari

Ne znam kojim lancima
Me okovalo ovo vrijeme
Da živim od vrh do dna
Dok tišina ne krene
Ne znam kojim lancima
Me zaplelo ovo doba
I zavelo novim putem
Da se novo trnje proba

06.01.2016. u 18:45 | 4 Komentara | Print | # | ^

SAMO ČOVJEK

Spojit će se vjetrovi, a kiše liti
Lutalice će ispod maske svoje lice kriti
Nebo će pronaći kraj, a oblaci dugu
A oni najmanji neku svoju tugu
Kad sunce dodirne tlo, stopit će se boje
A svi će i dalje gledat samo ruke svoje
Zaboravit će oni kako je vrijeme stalo
Koliko su pružali, a trebalo je samo malo

Samo sam čovjek, ali znam koliko vrijedi
Samo sam dijete, a znam što sve blijedi
Samo sam čovjek, a uspomene lete
Pružam ruke, a život čudne priče plete
Samo sam čovjek, a ipak se ne budim
Samo sam čovjek, a ipak se čudim

27.12.2011.

12.11.2015. u 18:56 | 2 Komentara | Print | # | ^

Visoke pete ne čine me ženom

Besprijekorna kosa
Puno šminke
Idealno vrijeme za nošenje krinke
Usmjeren hod
Al' premalo ruža
Iskoristi dar što ti život pruža
Nosi kratko
To je u modi
Slušaj mene, tvoje nikud ne vodi
Još samo cipele
Visokih peta
Da čuju za tebe i na kraj svijeta
Uskladi odjeću
Da budeš žena
Koja je sebi ostala vjerna

A zašto ne uče i nikad ne kažu:
"Uvijek kad padneš gore drži glavu"
Ne stavljaj maske, ne trebaš tu laž
Lice i bez njih im svoju draž
Nisu mi potrebni ljudi te klase
Oni to gledaju samo za se
Hodam ravno, hodam cijelim svijetom
Jer visoke pete ne čine me ženom

Loše kritike
Laka meta
U svijetu gdje ljudima jednostavnost smeta
Skupi parfemi
Visoke marke
Cipele nove iz kolekcije svake
Bižuterije nema
Samo najljepše zlato
I tako nikoga nije briga za to
Život na nebu
Život na svemu
A uvijek okreću samo jednu temu
Uvijek sretna
I kad loše krene
To i najviše mrze kod mene

15.06.2014.

10.11.2015. u 21:39 | 4 Komentara | Print | # | ^

Zadnje zrno daha

Polomio sam mnogo
Vrijeme me nosilo
Dozvolio sam tugu
I to me potopilo
Ali želio sam malo
Želio sam tebe
Da bi navrh sveg ovog
Napokon zaboravio sebe
I to mi je dovoljno
A to nije malo
Zbog samo jednog trena
I ovo bi srce stalo

Veliki je to san
Al' ja sam spreman za njega
Još na dlanu držim tebe
Tebe iznad svega
I dajem ti dvorac
Pun pepela i praha
Svoju krunu i svoj tron
Pa i zadnje zrno daha

21.10.2014.


04.11.2015. u 22:24 | 0 Komentara | Print | # | ^

Loši drugovi

Jednom si dobar, kasnije nisi
Ne stigneš pratiti te njihove misli
A ja luđak vjerovao im slijepo
Ipak se činilo dovoljno lijepo
Al' to su ljudi i školovane laži
Sa više novca uvijek si im draži
Moji loši drugovi, dugo sam to krio
Svaku njihovu laž u toj sam čaši pio

Okreću se lica, vrte se strane
Svaka ta kap u moju ruku stane
Mijenjaju se čaše, mijenjaju se boce
Mijenjaju mjesto, traže druge borce
A shvatio jesam, mada nisam to htio
Prihvatio jesam, mada nisam ni smio
Postati točka u svijetu bez morala
Biti ta krinka što je zadnja pala
Biti u svijetu tih loših drugova
Biti u svijetu samo svojih dugova

20.09.2014.

04.11.2015. u 22:11 | 0 Komentara | Print | # | ^

Igračka

Nisam birala put bez ičega
Da na polici stojim usred ničega
I stalno gledam u istome smjeru
Zaboravljam sebe, zaboravljam svoju mjeru
Tebi je dobro što ovako živiš
Gledaš u mene, svaki put me kriviš
Tvoja igračka što nigdje se ne miče
A svaki njen korak itekako te se tiče
Tvoja igračka bez vrha i dna
Zapela negdje usred savršena dna

(...)

14.12.2013

04.11.2015. u 22:06 | 0 Komentara | Print | # | ^

Heroj

(...)
Zar je moguće
Za nešto svoje se boriti
Dići glavu
Bolji život naglo stvoriti
Žaliti se svima
I propustiti važan let
Biti lud
Pa mijenjati cijeli svijet
Dotaći dno
Pa pola života proklinjati
Ostati čist
I to stalno spominjati
Reći glasno
To je sve što mi treba
Pognuti glavu
Jer baš to život ne da

(...)
Al' heroji se ne rode
Niti kroz život opisuju
To samo ljudi krive zasluge prepisuju

13.08.2013.

04.11.2015. u 20:57 | 0 Komentara | Print | # | ^

Takva rođena

(...)
Sa svime dobrim, loše ne brojim
Svaki svoj sat oprezno krojim
Sa svime svojim, tuđe ne želim
Svoju sudbinu u zatvorenom dijelim
Sa onime što jesam i što neću biti
Baš nikad se neću od drugih kriti
Takva rođena, promijeniti me nećete
Takva rođena, pa i da svijet okrećete
Baš takva

22.03.2011.
(...)

03.11.2015. u 21:23 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (7)

Opis bloga

Svoje prve stihove počela sam pisati sa 13 godina. Uglavnom, za sada ih imam preko 180. Nisam nikakav stručnjak u tome, sam samo obična duša koja obožava pisati stihove i koja je evo nakon 10 godina odlučila to podijeliti sa drugima. Želja mi je da se barem jedan od tih stihova uglazbi, živi bili pa vidjeli. wavemah Onako usput, čak sam uspjela napisati i jedan roman yessmijeh

Linkovi